Dobrotska ženska nošnja – ljepota i tradicija primorskog kraja
Dobrotska nošnja bila je poznata narodna ženska nošnja u Boki Kotorskoj, najprije prihvaćena u Dobroti, a kasnije se proširila na Kotor, Škaljare, Mul i Prčanj. S vremenom, uz male izmjene, postala je karakteristična za Lastvu, gdje je danas najzastupljenija kao “lastovska nošnja”.
Predanja kažu da su dobrotsku nošnju Bokelji donijeli sa Zapada, iz Španije ili Italije, u 16. vijeku tokom trgovačkih putovanja po Mediteranu. Zapadni uticaji prilagođeni su lokalnim ukusima, a venecijanski uzorci igrali su važnu ulogu u njenom oblikovanju. U početku se pravila od platna i sukna, dok je kasnije korišćena kvalitetnija čoha. U 17. vijeku uvedena su pravila o luksuznoj nošnji, koja su ograničavala raskoš nevjesta.
Zbog stranih uticaja i ekonomskih promjena, nošnja se krajem 19. vijeka počela gubiti, posebno u Dobroti. Skupocjeni odjevni predmeti prodavani su Lastovkama i Tivćankama, gdje je nošnja postala opšta narodna odjeća. Danas su u Dobroti sačuvana svega dva primjerka nošnje, od kojih je samo jedan kompletan.
Izrada i ukrašavanje
Nošnju su najčešće izrađivale žene u svojim domovima, a ponekad i majstori u Dobroti i Kotoru. Žene pomoraca pravile su nošnje i u Veneciji, koristeći lan, pamuk i svilu. Velika pažnja posvećivana je kvalitetu materijala i dugotrajnosti nošnje, koja se često nasljeđivala s majke na kćer.
Nošnja je bila prilagođena primorskoj klimi – lagani materijali omogućavali su udobnost tokom ljeta, dok su zimi nošeni dodatni slojevi. Posebno je bila cijenjena zbog svoje ljepote: živopisni krojevi, ukrasi od srebra i zlata, te široki donji dijelovi omogućavali su slobodu kretanja.
Simbolika nošnje
Dobrotska nošnja bila je simbol bogatstva i zavjeta. U crkvama u Dobroti i Prčnju zavještavani su dijelovi nošnje, kao i nakit, često izrađivan od skupocjenih materijala poput svilenog brokata. Zavjetovana odijela ponekad su korišćena za izradu svešteničkih odora.
Nošnja je bila prilagođena uzrastu i društvenom položaju žena, ali su krojevi ostajali slični. Boje su se razlikovale – crvena za mlađe žene, smeđa za starije, a ljubičasta ili crna za najstarije. Djevojke su nosile manje nakita, dok su nevjeste bile bogato ukrašene.
Dobrotska nošnja, nekada svakodnevna odjeća, danas je dragocjeni simbol kulturne baštine Boke Kotorske, podsjećajući na bogatu prošlost ovog primorskog kraja.
