Naslijeđe Boke
Manastir Savina

Sveti spokoj među maslinama i vjekovima

Manastir Savina – sveti spokoj među maslinama i vjekovima

Na obali plavog Jadrana, usred bujne mediteranske vegetacije, smjestio se veličanstveni Manastir Savina, jedan od najznačajnijih svetionika pravoslavne duhovnosti i kulture u Boki Kotorskoj. Blizu Herceg Novog, ušuškan među maslinama i čempresima, ovaj manastirski kompleks nije samo arhitektonsko čudo već i svjedočanstvo istorijske borbe, vjere i tradicije.

Svetinje u krilu prirode

Manastir Savina sastoji se od tri crkve, svaka sa svojom pričom i istorijskim nasljeđem:

Ovo je mjesto na kojem se spajaju vjera i umjetnost, tišina i ljepota.

Vijekovi borbe i obnove

Mali hram, iako malenih dimenzija, nosi veliku priču. Pretpostavlja se da je podignut 1030. godine, dok zapisi o njemu datiraju iz 1648. Njegovu sudbinu ispisali su monasi iz manastira Tvrdoš, koji su, bježeći od osmanskih progona krajem 17. vijeka, obnovili Savinu i unijeli u nju dio svetinja, uključujući mošti Jelene Nemanjić Šubić i krst Svetog Save.

Veliki hram, pak, građen od prelijepog korčulanskog kamena, djelo je majstora Nikole Foretića. Njegova unutrašnjost osvaja raskošnim ikonostasom Simeona Lazovića, čije su barokne ikone pravi umjetnički biseri. Svaka od njih, posebno Bogorodični pokrov, pripovijeda priču o dubokoj duhovnoj posvećenosti.

Priče o čudesima i istorijskim sudbinama

Savina nije samo mjesto molitve, već i mjesto čuda. Jedna od najljepših legendi veže se za čudotvornu ikonu Bogorodice iz male crkve. Kada su Mlečani pokušali razarati manastir, narod vjeruje da je grom uništio njihovu galiju ispod manastira, spašavajući ovo sveto mjesto.

Oko crkve Svetog Save, uzdižući se iznad manastira, nalaze se grobovi ruskih vojnika izginulih u borbama protiv Napoleona, svjedočeći o istorijskoj povezanosti Savine sa sudbinama mnogih naroda.

Tragovi prošlosti u živom nasljeđu

Manastir je preživio brojne izazove – od provalne krađe 1937. godine do brojnih restauracija koje su mu vraćale sjaj. Ipak, njegovi temelji, uzdignuti snagom vjere i ljubavi, ostali su postojani. Danas njime upravlja arhimandrit Makarije (Imamović), koji sa bratstvom nastavlja čuvati i prenositi ovu duhovnu i kulturnu baštinu.

Poziv na tišinu i kontemplaciju

Manastir Savina nije samo skup crkava i relikvija – to je mjesto gdje vrijeme staje, a duša nalazi mir. Šetajući njegovim dvorištem, osluškujući zvukove prirode i razmišljajući o pričama koje zidovi ovih hramova čuvaju, osjeća se duboka povezanost s vjekovima.

Posjetiti Savinu znači ući u svijet gdje vjera, istorija i priroda postaju jedno. To je poziv da se zaustavite, udahnete miris maslina i čempresa i osjetite duh prošlih vremena koji još uvijek nježno lebdi iznad ovog svetog mjesta.